PSIHOLOŠKI KUTIĆ
ŠTO NAM SVE GOVORE DJEČJI CRTEŽI
Crtež je najneposredniji način kojim dijete komunicira s odraslima, posebno sa svojim roditeljima. Olovke i bojice pomažu mu da prikaže svoj svijet, otkrivaju njegov karakter, želje i način na koji doživljava stvarnost. No crtež je i osnovno sredstvo kojim dijete izražava svoju nelagodu ili strah, pa i najskrivenije strahove koje djeca ne mogu izraziti riječima. Na taj način im čak i najmlađa djeca uspijevaju dati oblik i boju i na taj ih način ublažiti.
U slobodno crtanje dijete uvijek unosi ono što ga najviše emocionalno privlači ili odbija. Ono što ga privlači stavlja u prvi plan, crtež boji svijetlim bojama, a ono prema čemu osjeća antipatiju obično crta maleno i tamnim bojama. Čudovišta s tisuću očiju, malo i prekriveno sunce, vrlo tanak i jedva vidljiv potez olovkom – sve su to elementi koji mogu ukazivati na blagu tjeskobu.
Ekspresivna vrijednost boje u dječjem crtežu
Djeca koja pretežno crtaju toplim bojama (crvena, žuta, narančasta) posjeduju spontanu iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Vole sudjelovati u igri i osjećajno su ovisna o drugima.
Djeca koja pretežno crtaju hladnim bojama (zelena, plava, smeđa i crna) otkrivaju kontrolirano ponašanje, ne nameću se drugima, rado se igraju sama, racionalnih su interesa i upravljaju se prema vlastitim mislima. Kod nekih se može uočiti agresivnost i osvetoljubivost.
Pretjerana upotreba crvene boje može izražavati pretjerano afektivnu ili čak agresivnu prirodu. Pretjerana upotreba žute boje izražava infantilno, spontano i osjećajno biće. Kad dijete daje prednost bojama kao što su crna i žuta to može značiti ljubomoru odnosno strah da ne izgubi nečiju ljubav. Pretjerana upotreba smeđe boje prevladava u crtežima djece koja odrastaju u okolini s pretjeranim higijenskim zahtjevima.
Pretežna upotreba crne boje uvijek znači pomanjkanje osjećanja ili neugodno životno stanje koje dijete ne može prebroditi. Takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, realistički su usmjerena, ističu intelektualne interese, često su usamljenici, najradije se igraju sami, a ako upotrebljavaju površinski crnu boju znači da su se našli u osjećajnoj krizi. Bijela boja je također boja straha. Ako se dijete blokira pred čistim papirom ili ostavlja puno praznog prostora na svakoj stranici, možda se boji praznine ili ima potrebu za jasnijim granicama, da mu roditelji kažu dokle smije ići.
Potez
Ako je potez prelagan, otkriva bojažljivost, hipersenzibilnost, introvertno i često vrlo suzdržano dijete. To može biti i znak potrebe za više pažnje, odobravanja i pohvala.
Ako na papiru ima mnogo križanja prikazanih likova i predmeta, dijete se vjerojatno boji da će pogriješiti i da neće nacrtati sliku dobro kao ostala djeca: treba pohvaliti njegovu sposobnost i vještinu i otvoreno mu pokazati ljubav koju osjećate za njega.
Kad je potez prenaglašen, do te mjere da dijete olovkom ili flomasterom gotovo probuši papir, to može biti znak velike taštine, no češće je to agresivno i hirovito dijete.
Predmeti
Čudovišta, miševi, pauci, zmije, insekti – mogu biti povezani s dječjim strahovima.
Često crtanje krvi, liječnika ili bolnice može ukazivati na tjeskobu.
Sunce u dječjoj podsvijesti predstavlja oca. Ako je zamračeno ili previše udaljeno od ostatka crteža, može označavati potrebu za većom komunikacijom s ocem. Mnogi dječji crteži sadrže sunce. Neki autori smatraju da ta djeca ne pokazuju emocionalne teškoće.
Kuća je simbol majke. Krov plameno crvene boje može se povezati s agresivnošću usmjerenom prema liku majke, dok ulazna vrata zatvorena lokotom ili velikim ključem mogu biti znak djetetove želje (koju roditelji potiskuju) da vrata njegovog doma budu otvorena njegovim prijateljima.
Prozori također igraju važnu ulogu u dječjoj simbologiji: prozorske klupice pune cvijeća odražavaju radost, a zatvoreni prozori ili prozori s rešetkama odraz su straha od otvaranja prema drugima.
Listovi koji padaju s drveća predstavljaju strah od samoće i želju djeteta da ponovo bude posve malo, zaštićeno i uvijek u blizini roditelja.
Posebnu pažnju treba obratiti na cipele, stopala i noge: ako dijete crta roditelje bose, bez stopala ili nogu, to može značiti da nema dovoljno povjerenja u njih i da mu je potrebno više sigurnosti.
Dijete doživljava razne emocije: veselo je, tužno, žalosno, uznemireno, ljuto, uzbuđeno, nezadovoljno. Sva ova stanja su normalna. Ako dijete živi u stabilnom obiteljskom okruženju gdje su pored fizioloških zadovoljene i njegove emocionalne potrebe (ljubav, naklonost i toplina roditelja), ono se osjeća sigurno i sretno, ali ako u sredini u kojoj živi ne nailazi na zadovoljenje ovih potreba, ono se ne sjeća dobro. Afektivne želje i doživljaje kroz crtež dijete izražava individualnim simbolima, koji su uvijek u neposrednoj vezi sa životom, što znači da dijete u crtež unosi svoje želje, težnje, maštanja, razna osjećanja kao što su ljubav, prijateljstvo, mržnja, zavist, razdražljivost, potištenost. Dječji crteži u boji su spontana projekcija njegove unutrašnjosti. Boje nam otkrivaju emocionalni život, linije i figure nam otkrivaju stupanj samokontrole a prostorne dimenzije otkrivaju nam utjecaj okoline na dječji karakter. Likovna ekspresija pomaže djetetu da se oslobodi psihičke napetosti, da razvija sposobnost opažanja, predstavljanja, samosvijest, istrajnost, radnu disciplinu, smisao za kulturnu zabavu i estetski doživljaj.