PsiholoŠki kutiĆ
Suradnja roditelja i vrtića
Zašto je međusobna suradnja roditelja i vrtića tako važna?
Zato jer u odgoju djece svakodnevno sudjeluju s jedne strane roditelji, a s druge stručnjaci u dječjem vrtiću – odgojitelji, pedagozi, psiholozi.
Važno je približiti vrtić – kao socijalnu sredinu u kojoj dijete provodi velik dio dana, i obitelj kao primarnu socijalnu sredinu u kojoj dijete živi,
jer dijete je osoba koja je pod utjecajem međudjelovanja čimbenika obje ove socijalne sredine i ti se čimbenici upotpunjuju, a ne razilaze.
+ doznaj više
Što u vrtiću radi psiholog?
Stručni suradnik – psiholog ima u vrtiću zadatak osiguravanja odgovarajućeg, sigurnog, stabilnog i poticajnog okruženja u kojem će svako dijete, zadržavajući svoju osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati svoje potencijale.
Temeljne funkcije predškolskog psihologa su prevencija (procjena, identifikacija, edukacija) i rana intervencija (poduzimanje mjera).
Velik dio rada psihologa kao preventivca u vrtiću odnosi se na utvrđivanje razvojnog statusa djeteta.
Psiholog prati prilagodbu djece na vrtić, posebice djece s utvrđenim posebnim potrebama, utvrđuje opći razvojni status djece, procjenjuje psihofizičku spremnost za školu kod djece školskih obveznika, prati zadovoljavanje bioloških i psihičkih potreba djeteta kroz odgojno-obrazovni rad, identificira djecu s posebnim potrebama ili teškoćama u razvoju uključujući i darovitu djecu te vodi dosjee o djeci.
+ doznaj više
Što kad djeca u vrtiću grizu
Kad dijete počne gristi drugu djecu, to dovodi do jakih emocionalnih reakcija kod obitelji i frustracije jer ne postoji čarobno rješenje kojim se to može spriječiti.
Ako Vaše dijete nekog ugrize, možda se osjećate krivi ili zabrinuti da s djetetom nešto nije u redu, a možda Vas brine i kako će drugi na to reagirati.
Ako netko ugrize Vaše dijete, možda ste zabrinuti za sigurnost i dobrobit svog djeteta, a možda i ljuti na dijete koje ga je ugrizlo i/ili na stručno osoblje vrtića jer nisu Vaše dijete zaštitili.
Možda Vas brine kvaliteta nadzora djece, pogotovo ako se griženje ponavlja, no to se nažalost može dogoditi vrlo brzo i često sasvim neočekivano, pa to ne znači da djeca nemaju odgovarajući nadzor.
+ doznaj više
Odvikavanje od pelena
U procesu stjecanja kontrole sfinktera crijeva i mokraćnog mjehura potrebna je određena zrelost djeteta, koju dijete u pravilu postiže oko 2 godine života. Pedijatri i pogotovo psiholozi izrazito su protiv preranog stavljanja djeteta na tutu jer dijete tada nije svjesno što se od njega očekuje, te bi se eventualni neuspjesi mogli nepovoljno odraziti na samopoštovanje djeteta, a i roditelja.
Samostalnost ovladavanja kontrolom sfinktera i mjehura ne javlja se u sve djece u istoj dobi i uvjetovana je prije svega stupnjem zrelosti živčanog sustava o kojem ovise funkcije tijela. Stoga nije pametno požurivati dijete ako ono nije spremno. Dijete zacijelo neće krenuti u školu noseći pelene!
Zato se opustite i pratite dijete.
+ doznaj više
Što kad djeca počnu lagati
Oko 3. godine života djeteta može se javiti laganje. Faza laganja je sasvim normalna pojava, i ne znači da je dijete „zločesto“. U predškolskoj dobi djeca još nisu svjesna činjenice da je laganje loše. Njihovo mišljenje se razvija i u stanju su razlikovati istinu od laži, te svjesno koristiti laž da bi se domogli nečeg zabranjenog ili izbjegli nešto neugodno. Takvim lažima djeca testiraju svoju okolinu.
+ doznaj više