Kako biramo profesiju u kojoj provedemo cijeli život?

ODGAJATELJ SAM, nisam "teta čuvalica"

Moj odabir profesije proizašao je iz velike ljubavi prema djeci te svijesti kako bitno utječem na njihov razvoj u vrlo intenzivnom razdoblju njihova života. Djeca u vrtiću provode i po 10 sati dnevno i osjećala bih se potpuno beskorisno kada te pametne glavice ne bih potaknula na još dublje promišljanje.

Ne, moj posao nije "čuvanje". Da, odgovorna sam za sigurnost djece i zadovoljavanje njihovih fizioloških potreba, ali moj rad ne svodi se samo na to. Predškolci se nalaze u razdoblju ubrzanog razvoja mozga, vrlo pogodnom za učenje i upijanje informacija te promišljanje o njima, postavljaju mnogo pitanja te ih zanimaju različite teme, koje obrađujemo kroz igru. Ne mogu samo sjediti i mirno "piti kavu dok se oni igraju" kraj toliko malih znatiželjnih istraživača u jednoj prostoriji. 

Svakim danom me sve više fasciniraju i potiču da još bolje promišljam aktivnosti i poticaje koje im nudim, jer u nedostatku zanimljivih poticaja djetetu je dosadno a samim time njegov razvoj nema adekvatnu podršku.

I sama sam majka, a moj dvogodišnji sin svakim danom me podsjeća da sam svoju profesiju dobro izabrala. To što volite djecu ne garantira automatski i da im znate pružiti sve što im treba, jer djeca "govore" 100 jezika a mi odrasli sveli smo se samo na jedan pa se ponekad dogodi da ne prepoznamo njihove potrebe. Usavršavati se uz njih svakodnevno moguće je samo ako istinski volite i razumijete to što radite.

Ne mogu se zamisliti niti u jednoj drugoj profesiji, jer knjigovodstvene kartice i računi ne dođu i zagrle te bez ikakvog razloga, od njih ne dobiješ crtež i poljubac i nisu ti prijatelj koji te, uz ugodno druženje, može mnogo toga i naučiti.

Pin It

dječji vrtić

Pratite nas na fejsu!

 
 

Search