ODVIKAVANJE OD PELENA
U procesu stjecanja kontrole sfinktera crijeva i mokraćnog mjehura potrebna je određena zrelost djeteta, koju dijete u pravilu postiže oko 2 godine života. Psiholozi se protive preranom stavljanju djeteta na tutu jer dijete tada nije svjesno što se od njega očekuje, te bi se eventualni neuspjesi mogli nepovoljno odraziti na samopoštovanje djeteta, a i roditelja.
Samostalnost ovladavanja kontrolom sfinktera i mjehura ne javlja se u sve djece u istoj dobi i uvjetovana je prije svega stupnjem zrelosti živčanog sustava o kojem ovise funkcije tijela. Stoga nije pametno požurivati dijete ako ono nije spremno. Dijete zacijelo neće krenuti u školu noseći pelene!
Zato se opustite i pratite dijete.
Dijete je u pravilu spremno za privikavanje na tutu ako: ima redovitu stolicu, može povući hlačice gore i dolje, imitira druge u kupaoni, daje fizičke signale kad obavlja nuždu ili to kaže, koristi (svoje) nazive za stolicu i urin, slijedi jednostavne upute, razumije tjelesne signale koji mu govore da mora piškiti i kakati i to pokazuje roditelju, ne voli biti u mokroj ili prljavoj peleni, ima duža razdoblja kad je suho (3-4 sata), nije u fazi kad sve odbija, pokazuje želju za neovisnošću, zna hodati i sjesti, pokazuje interes za tutu.
Prateći kada dijete inače vrši nuždu, možete napraviti plan: odlučiti kada, gdje i kako početi, hoćete li koristiti poticaje (slikovnica ili DVD na temu korištenja tute), kako ćete rješavati nezgode, u kojem slučaju odgoditi privikavanje… Drugi roditelj i sve ostale osobe koje se brinu o djetetu moraju biti upućene u ovaj plan i trebaju ga se pridržavati kako bi se održala rutina.
Odlučite hoćete li dijete oblačiti samo u gaćice ili kombinirati gaćice i pelene, a možete koristiti i višekratne „gaćice za učenje“ koje upijaju tekućinu u slučaju nezgode. Izbjegavajte jednokratne pelene-gaćice, jer u njima dijete ne osjeća da je mokro.
Još neko vrijeme možete koristiti pelene za noć, duža putovanja i odlaske na mjesta gdje dijete nema mogućnosti za obavljanje nužda u tutu ili neko drugo prikladno mjesto.
Posjednite dijete obučeno na tutu jedanput na dan, u vrijeme kada obično kaka. Time se postiže navikavanje na tutu kao objekt i prihvaćanje tute kao dijela rutine. Ako ne želi sjesti, nema veze, ne prisiljavajte ga fizički i nemojte ga nagovarati pogotovo ako se uplaši. Tada spremite tutu i nakon nekoliko dana pokušajte ponovo.
Kada ste dijete upoznali s tutom i stvorili rutinu sjedenja na njoj, posjednite ga na tutu bez pelene i pustite ga da se na to navikne. Počnite s objašnjavanjem da treba skinuti hlačice prije nego li sjedne, da je to nešto što i mama i tata rade svaki dan. Slobodno idite na wc pred djetetom ako ono ode s vama do kupaone – djeca uče imitacijom. Objasnite mu što radite na wc-u.
Oblačite mu odjeću koju može samo bez većih problema skinuti – vrijeme je za potkošulje i gaćice. Možete ga motivirati tako da ga odvedete u kupovinu donjeg rublja i pustite da samo odabere koje potkošulje i gaćice želi.
Ako se dijete u ovoj fazi i ne pokaka ili popiški u tutu, možete pričekati dok samo ne pokaže jasno zanimanje da samostalno koristi tutu. Pohvalite ga svaki put kada sjedne na tutu ili pokuša u nju kakati ili piškiti, čak i ako mu ne uspije.
Ponekad pomaže objasniti djetetu gdje ide „kaka“: kada se pokaka u pelenu, odvedite ga do tute i posjednite, pa ispraznite sadržaj ispod njega u tutu. To će mu pomoći da poveže sjedenje na tuti s rezultatom. Ispraznite sadržaj tute u wc školjku te pustite da samo povuče vodu ako želi, kako bi moglo vidjeti gdje „kaka“ odlazi. Naučite ga da se obuče i opere ruke kada je gotovo.
Pranje ruku možete pretvoriti u zabavu, pa ukoliko dijete obavi nuždu na tuti, dopustite mu za nagradu da, dok pere ruke, nekoliko minuta uživa u igranju vodom.
Ohrabrite dijete da koristi tutu svaki put kada treba i dajte mu do znanja da vam uvijek može reći kada treba te da ćete ga odvesti u kupaonu. Ako dijete počne gubiti interes za korištenje tute, osmislite sustav nagrađivanja (npr. naljepnice koje se djetetu sviđaju možete lijepiti na za to predviđeno mjesto svaki put kada obavi nuždu). Ovu strategiju nemojte koristiti dugo, jer dijete treba vršenje nužde shvatiti kao prirodan proces, a ne kao nešto čime može manipulirati kako bi dobilo nagradu.
Svakom djetetu će se povremeno događati nezgode, čak i kada je već svladalo odlazak na wc ili tutu. Nemojte se ljutiti ili kažnjavati dijete! Kada se nezgoda dogodi, mirno je očistite i predložite djetetu da sljedeći put sjedne na tutu.
Čak i kada je dijete naučeno po danu koristiti tutu bez nezgoda, može mu zatrebati i nekoliko mjeseci dok ne svlada i noćno odvikavanje. Neke statistike govore kako od dnevnog do noćnog odvikavanja prođe oko 6 mjeseci, to gotovo da su 2 zasebna procesa.
Djetetu možete pomoći tako da mu ne dajete previše tekućine poslije 17 h; naviknite ga da koristi tutu prije odlaska u krevet; recite mu da vas probudi ako bude moralo po noći piškiti ili kakati; možete i ostaviti tutu blizu kreveta da ju dijete može samo upotrijebiti (ako spava u krevetiću iz kojeg može samo izaći).
Ako dijete samo izrazi želju da bi po noći spavalo bez pelena, dopustite mu. No, ako se svake noći popiški, ponovo mu stavite pelenu i objasnite da još nije spremno za spavanje bez pelena, ali da će uskoro biti. Ako dijete ostane suho 3 do 5 noći, nemojte više stavljati noćnu pelenu.
Došlo je ljeto i vaše dijete nosi manje odjeće. Ukoliko je u pravoj dobi, ovo je razdoblje idealno za odvikavanje od pelena. No kao i u svemu, pri odvikavanju djeteta od pelena važni su dosljednost, upornost ali prije svega strpljivost! Jer baš kao puzanje, hodanje, skakanje, pričanje – sve to je dijete postiglo pod svojim uvjetima i svojim tempom, kad je osjetilo da je za to spremno. A ne kada ste vi spremni! Isto je i s odvikavanjem od pelena.
Sretno!
Pripremila:
Tamara Budisavljević, dipl. psiholog
