Najučestaliji govorni poremećaji u općoj populaciji djece su poremećaji izgovora. Izgovorni poremećaji najčešće su prisutni kod djece predškolske i školske dobi, a u nešto manjem postotku susrećemo ih i kod odraslih. Poremećaj izgovora glasova jedan je od najčešćih razloga zbog kojega roditelji traže pomoć logopeda. Vrlo je važno na vrijeme uočiti da dijete ima poteškoća s govorom kako bi se moglo pravovremeno djelovati na ublažavanju i otklanjanju poremećaja izgovora. Poremećaj izgovora glasova potrebno je ispraviti u ranom djetinjstvu kako se dijete s polaskom u školu ne bi susrelo s dodatnim nepotrebnim poteškoćama /teškoće usvajanja glasovne analize i sinteze zbog slušne diskriminacije što uzrokuje teškoće usvajanja čitanja i pisanja../. Nepravilan izgovor glasova privlači pozornost sugovornika može imati utjecaj na razumljivost govora i otežano primanje poruke koju dijete želi prenijeti.
Kako teče razvoj izgovora glasova?
Pri pojavljivanju i usvajanju glasova vlada određeni red, glasovi imaju svoju razvojnu liniju po kojoj se u govoru pojavljuju i po kojoj se razvijaju iz jednog glasa u drugi.
U razvojnoj liniji prvo se pojavljuju vokali (samoglasnici): A,E,I,OU
zatim konsonanti (suglasnici): P,B,M,T,D,N,K,G...Slijedom toga i prve riječi koje dijete izgovara nastaju kombinacijom navedenih glasova (tata,mama,baba,nana…). Glasove koji su motorički i akustički zahtjevniji dijete kasnije usvaja.
U dobi od 3-3,5 godina dijete bi trebalo pravilno moći izgovarati glasove: A,E,I,O,U,P,B,M,N,T,D,K,G,J,V,L,H,F.
U dobi 4-4,5 godina: S,Z,C,LJ,NJ,R, a u dobi 5-5,5 godina:Š,Ž,Č,Ć,DŽ,Đ.
U dobi od 5,5 godina dijete treba pravilno artikulirati sve glasove hrvatskog jezika.
Poremećaj izgovora /artikulacije/ glasova ili dislalija može se javiti u 3 oblika a mogu biti na nivou glasova ili riječi:
1. OMISIJA – izostavljanje ili nečujna realizacija glasa (npr. umjesto ruka kaže uka umjesto trava čujemo taava)
2. SUPSTITUCIJA – zamjena jednog glasa drugim (npr. umjesto šuma kaže suma, a umjesto riba kaže liba)
3. DISTORZIJA – pogrešan izgovor glasa ili skupine glasova (dijete izgovara šuškavo „Č,Ž,Š“, ili izgovara francusko „R“)
Spomenuti oblici poremećaja izgovora mogu biti:
SUSTAVNI – kada dijete u svom govoru uvijek na isti način radi određene pogreške
NESUSTAVNI – dijete nesustavno ne uvijek i ne na isti način radi pogreške u izgovoru glasova. Nesustavne greške izgovora mogu pratiti govorni razvoj, ako nisu prečeste u govoru djeteta smatraju se dijelom normalnog razvoja govora do četvrte godine. Ostanu li nakon četvrte godine govori se o leksičkoj dislaliji ili nesigurna slika riječi (npr. kada dijete umjesto crvenkapica kaže kapica, ili umjesto lokomotiva kaže lokomokotiva ili poklopac-kolpopac).
Najčešće poremećeni glasovi u izgovoru djeteta:
SIGMATIZAM – neispravan izgovor glasova S,Z,C,Š,Ž,Č,DŽ,Đ, mogu biti međusobno zamijenjeni ili zamijenjeni glasovima T i D
ROTACIZAM – poremećaj izgovora glasa R , zamjena glasa R glasovima L,J ili V
LAMBDACIZAM – poremećaj izgovora glasova L i LJ
KAPACIZAM – kada dijete glas K mijenja glasom T
GAMACIZAM – kada dijete umjesto glasa G izgovara glas D
KADA KOD LOGOPEDA
Kada osjetite ili posumnjate da nešto nije u redu s govorom Vašeg djeteta odmah potražite savjet logopeda. Vrlo je važno na vrijeme uočiti da dijete ima poteškoća s govorom, kako bi se moglo pravovremeno djelovati na ublažavanju i otklanjanju poremećaja izgovora kod djeteta. Ne mora nužno značiti da je svako odstupanje od uobičajenog govorno-jezičnog razvoja istodobno poremećaj koji zahtjeva logopedsku terapiju. Ukoliko se roditelj javi na vrijeme logoped može pomoći stručnim savjetima i praćenjem djeteta. Za uspješnost terapije od velike je važnosti suradnja roditelja koja se očituje u ponavljanju onoga što je dijete naučilo kod logopeda.
