Kvalitetno i poticajno te holističkim pristupom osmišljeno materijalno okruženje djeteta rane i predškolske dobi u suvremenoj praksi, u potpunosti je nezamislivo realizirati bez bogatstva pedagoški neoblikovanog materijala prilagođenog djetetovim interesima i kronološkoj dobi.

Kako poticati predmatematičke kompetencije od najranije dobi

"Uh, ta matematika...!" Već su i pjesmice skladane kroz povijest vezane uz pojam matematike kao Babaroge koja plaši mnoge osnovnoškolce, osobito malene prvašiće. Da se ne radi o mitu potvrđuje i statistika o velikim predrasudama prema matematici pa čak i ne toliko uspješnom svladavanju građe u odnosu na druge nastavne predmete.
Što činiti i kako doskočiti znanstvenoj disciplini kojom je prožet cijeli naš život, koja je utkana u pore kao sastavni dio naše svakodnevice, a da predrasude pa čak i poteškoće u njezinom usvajanju budu što manje odnosno da djeci postane potencijalni izazov, zabava te izvor ponosa i samopotvrđivanja.

Kako pomoći djetetu da razvije socijalnu kompetenciju?

Roditeljstvo je najsloženiji zadatak odraslog čovjeka jer je svako dijete jedinstveno, a roditelji moraju razviti niz vještina i ponašanja koja im pomažu u razumijevanju jedinstvenosti temperamenta i potreba svoga djeteta. Uspostava sigurne privrženosti s članovima  obitelji te ostalim članovima iz djetetove bliske okoline kao što su vršnjaci i osobe koje se bave njegovim odgojem  važna je za cjelokupni razvoj djeteta a naročito za uspješan razvoj socijalne kompetencije odnosno načina na koji će stečene vještine koristiti u odnosu s drugima. Da bi razvijalo svoju socijalnu kompetenciju potrebno je da dijete prethodno usvoji socijalne vještine kao što su tolerancija, briga za druge, ne nasilno rješavanje sukoba, te da bude upoznato s normama i pravilima društvene zajednice u kojoj živi. Djetetova okolina može mu uvelike pomoći  da unaprijedi odnose sa svojim vršnjacima i ostalim osobama s kojima se susreće tako što će mu pomoći da kvalitetno regulira svoje emocije. Socijalna kompetencija se razvija tijekom odrastanja tako da se na različite načine iskazuje u pojedinim fazama djetetova razvoja.

ZAŠTO U NAŠEM VRTIĆU NE UČIMO DJECU ŠABLONAMA

Već neko vrijeme se u vrtićima ne provodi odgojno-obrazovni rad koji bi podsjećao na današnju školu, tzv. „ex cathedra“, gdje sva djeca sjede na podu u krugu ili za stolom i slušaju čemu ih odgajatelj, s visoka, „podučava“. „Hajmo sad svi malo crtati!“ ili „Ponavljajte za mnom pjesmicu!“ – rečenice su koje u vrtiću od odgajatelja u novije vrijeme nećete čuti. Različite vrste glazbe (uključujući dječje pjesmice) te pribor za crtanje i slikanje djeci su svakodnevno dostupni, zajedno sa svim drugim poticajima u sobi dnevnog boravka. No djeca prema vlastitom interesu biraju žele li se, kada i na koji način baviti tim aktivnostima. Odgajatelj je uvijek tu da im pruži dodatni poticaj i podršku.

Osim što izbjegavamo aktivnosti koje bi podsjećale na rad u školi, također izbjegavamo učenje stereotipa i šablonski način rada. Što to znači?