KAKO SE PRIPREMITI ZA PRVE DANE U VRTIĆU – što trebate znati?
Polazak u jaslice ili vrtić važan je događaj u obitelji i životu malog djeteta. Kada jednogodišnje dijete kreće u jaslice, ono doživljava veliku promjenu, u prvom redu zbog nove okoline u kojoj će boraviti velik dio dana, ali i još važnije, činjenice da će se o njemu brinuti nove osobe, te da njihovu brigu i pažnju mora dijeliti s drugom djecom, odnosno nema ih samo za sebe, kako je do tada naviklo.
Stoga je dobra priprema i znanje o tome što vas očekuje zapravo nužna, kako biste i dijete i vi što lakše prebrodili taj, ponekad neugodan, početni period.
Nakon što ste se odlučili u koji vrtić ćete upisati dijete (više o tome pročitajte ovdje), svakako s djetetom obiđite vrtić te mu pokažite gdje će boraviti. Djeca oko prve godine već pokazuju interes za drugu djecu, makar ih samo promatrajući u igri, pa to možete iskoristiti kako biste zainteresirali dijete za vrtić. Pokažite mu prostorije, igračke i rekvizite kojima će se moći koristiti kad krene u jaslice, te mu pričajte pozitivno o tome. Dijete te dobi još se govorno ne izražava, ali mnogo toga razumije.
Vrlo je važno da i roditelji imaju pozitivan stav o vrtiću. Nikada nemojte na vrtić gledati kao „nužno zlo“, jer on to nije. Vrtić je mjesto gdje se djeca druže, igraju se i kroz igru uče, istražuju i kreativno se izražavaju. Vrtić nije „čuvaonica“, već mjesto gdje će dijete dobili ne samo adekvatnu njegu i skrb, već i odgoj i obrazovanje te priliku za učenje samostalnosti. Vrtić je mjesto gdje brinemo i za tjelesnu i za psihološku dobrobit djeteta. Ako je roditelj u strahu od polaska djeteta u vrtić, osjeća anksioznost i nesigurnost, dijete će prepoznati taj osjećaj i reagirati na njega otežanom prilagodbom na vrtić.
Ukoliko je dijete veće, razgovarajte o vrtiću. Objasnite djetetu što se sve ondje nalazi, zajedno izaberite ruksak za vrtić u koji ćete spremiti stvari (rezervnu odjeću i sl.). Razgovarajte s djetetom kako je „ono sada veliko i ići će u vrtić“ kako bi se osjećalo važno. Uvijek pričajte o vrtiću kao o mjestu gdje je zabavno i lijepo, neovisno o dobi djeteta, i nikad, baš nikad nemojte djetetu prijetiti vrtićem („sad ćeš ti vidjeti kad te tete u vrtiću dovedu u red“).
Prije polaska u vrtić na prilagodbu obavit ćete tzv. inicijalni intervju u vrtiću na koji bi bilo dobro povesti i dijete. Inicijalni intervju provodi član stručnog tima vrtića i tom prilikom prikuplja podatke o djetetovim razvojnim osobitostima, navikama, potrebama, specifičnostima. Nemojte zaboraviti na inicijalnom intervjuu reći sve što smatrate da bismo u vrtiću trebali znati o vašem djetetu, te postaviti sva dodatna pitanja koja imate, kak bismo se i mi i vi što bolje pripremili za polazak djeteta. Dobit ćete upute o tome što je sve od djetetovih stvari potrebno donositi u vrtić, te kako je organizirana prilagodba i kako će ona teći. Ove upute ponovit će vam i odgajatelji u grupi prvih dana prilagodbe, te je vrlo važno da ih se pridržavate, jer ćete tako olakšati i djetetu i sebi ovaj proces. Ako imate bilo kakvih dvojbi, slobodno se obratite odgajatelju i/ili stručnom timu.
Prvih dana prilagodbe dijete još ne ostavljamo samo u vrtiću, posebno ako je riječ o djetetu jasličke dobi, već roditelj provodi kraći dio dana u skupini s djetetom. To je važno jer se uz roditelja dijete osjeća sigurnije i slobodnije pa će spremnije istraživati prostor znajući da je roditelj u blizini. Ukoliko se dijete ne odvaja od roditelja tijekom zajedničkog boravka u skupini, zadatak roditelja je da dijete potiče na istraživanje i da to čini zajedno s njime. Roditelj treba dijete pustiti od sebe, a ne grčevito ga držati jer time šalje djetetu poruku da je uplašen i nesiguran, pa će i dijete biti takvo.
Prvo razdvajanje događa se otprilike trećeg dana prilagodbe, i to na kraći vremenski period, oko pola sata. Pri tome je (kao pri svakom odvajanju) bitno pozdraviti se s djetetom, kratko mu reći da ćete se ubrzo vratiti po njega, te odlučno izaći iz sobe. Nikada nemojte otići bez pozdrava ili „poskrivećki“. Ako se dijete zadrži pola sata u igri i ne primijeti da vas nema, tada to razdvajanje zapravo nema nikakvog smisla, jer ne priprema dijete za ono što ga sljedećih dana očekuje, a to je postepeno produljivanje samostalnog boravka u grupi. A ako dijete iznenada primijeti da ste otišli, osjetit će iznenadan strah i šok, misleći da ste ga napustili. Reakcija djeteta će biti gora nego da ste otišli uz pozdrav, a daljnja prilagodba otežana.
Pozdravljanje s djetetom kod odvajanja uvijek treba biti kratko i odlučno, budući da je tijekom prilagodbe to djetetu najteži trenutak. Djeca se često vrlo brzo umire nakon što roditelj nestane iz vidokruga, a vjerujte da odgajatelji čine sve kako bi ih utješili. Ukoliko vas zanima je li se dijete smirilo, uvijek možete nazvati vrtić i raspitati se. Produljivanjem samog čina rastanka produljuje se i neugoda (vaša i djetetova) i otežava situacija. Dijete shvaća da vas plačem može dulje zadržati u svojoj blizini pa to i koristi. I ovdje vrijedi ono – nesiguran roditelj = nesigurno dijete i teža prilagodba.
Reakcije koje se javljaju, najčešće plač, bit će manje intenzivne s vremenom, kako se dijete privikava na novu sredinu i uspostavlja socio-emocionalne odnose s odgajateljima. Imajte to na umu kad vam je teško. Važno je da svaki dan vidimo barem mali napredak kod djeteta, u smislu manje plača a više interesa za okolinu. Duljina trajanja prilagodbe ovisi o mnogim čimbenicima, od kojih su neki: dob djeteta, temperament djeteta, obiteljsko okruženje i odnosi, odgojni stilovi, dotadašnja iskustva djeteta vezano za odvajanje od roditelja i sl. U prosjeku, djetetu treba oko mjesec dana da sa sasvim prilagodi. Onog trenutka kada dijete više ne neagira negativno kod odvajanja nego vas veselo pozdravi i otrči u ruke odgajatelju možemo smatrati kako je prilagodba uspješno završena.
Postoje djeca koja se lako i brzo prilagode, postoje i ona kojoj treba dulje vremena, nemojte stvarati pretpostavke temeljem toga što je dijete „društveno i otvoreno pa sigurno neće plakati“. Sve reakcije na prilagodbu su normalne i prolazne. Ne uzrokuju nikakve trajne posljedice niti traume, iako su stresne, kako za dijete tako i za roditelja. Osim plačem, dijete može reagirati na različite načine: odbijanjem kontakta s odgajateljem, pretjeranim traženjem pažnje odgajatelja, odbijanjem jela i/ili spavanja, pojačanim traženjem prisustva roditelja kod kuće, ljutnjom na roditelja, noćnim buđenjem, regresivnim ponašanjima (vraćanjem na dudu, mokrenjem u gaćice ako je dijete odviknuto od pelene i sl.), padom imuniteta zbog stresa itd. Djelatnici vrtića prošli su s malim polaznicima vrtića stotine prilagodbi, i reći će vam samo jedno: strpljenje i proći će J. Važno je držati se dobivenih uputa odgajatelja i stručnog tima, dovesti i doći po dijete u dogovoreno vrijeme, ne zadržavati se u prostorijama vrtića nakon što ostavite dijete, jer osim što će vama biti teže, riskirate i da vas dijete vidi. Kao i uvijek, ako imate bilo kakvih nedoumica, slobodno kontaktirajte vaše odgajatelje ili stručni tim.
I za kraj, što pripremiti djetetu za vrtić? Tijekom razdoblja prilagodbe dobro je da dijete ima neki prijelazni objekt, poput dude, bočice, krpice, plišane igračne ili bilo kakvog drugog predmeta koji dijete voli i koji će mu poslužiti kao tješilica. Osim toga, ponesite djetetu najmanje jednu kompletnu izmjenu odjeće, papuče, te pelene, kremicu i vlažne maramice za presvlačenje i higijenu. Sve ostalo osigurat će vrtić. J
Samo hrabro i uskoro ćete uživati u prekrasnim i veselim danima provedenim u vrtiću!
Vaš stručni tim
