ŠTO JE SIMBOLIČKA IGRA?
Većina odgojitelja i roditelja smatra da je sve što dijete radi – igra. Istraživači pak dječje igre smatraju da dijete, u pravom smislu riječi, relativno malo vremena provede u igri, posebice simboličkoj. Prve oblike igre, tzv. igre vježbe (koje imaju i životinje) čak ne smatraju pravom igrom već aktivnošću kojom dijete razvija neke svoje motoričke, manipulativne sposobnosti. Zato i predmeti za igru – igračke u ovoj dobi nazivaju oruđima potrebnim za normalni rast i razvoj djeteta, za hvatanje, opipavanje, trljanje, slušanje (različite zvečke koje trese i osluškuje njihov zvuk, drvene ili plastične kutije koje stavlja jednu u drugu, gumene loptice koje može hvatati itd.).
U drugom razdoblju (razvoju simboličke misli) koje se često naziva kritičnim, a neki ga nazivaju zlatnim, dijete se počinje u pravom smislu riječi igrati s predmetima – igračkama. Igračke su predmeti posebno izrađeni za igru djece. One su zamjena, simboli za realne predmete. Lutka je zamjena (simbol) za dijete, različiti automobili (igračke) zamjena su za stvarne automobile, kolica za lutku su zamjene (simbol) za realna kolica i sl.
Sukladno tomu, u simboličkoj igri dijete koristi simbole, igračke kao zamjene za realne predmete, koristi igrovne aktivnosti (aktivnost nošenja ili uspavljivanja lutke) kao zamjene za realne aktivnosti u svrhu (simboličkog) prerađivanja i objašnjenja svog izravnog ili neizravnog iskustva koje ima o tim predmetima ili aktivnostima.
Simboli – zamjene (igračke) koje dijete koristi u igri u početku su vrlo slične onome što zamjenjuju (lutka mora biti slična djetetu, kolica moraju biti slična pravim itd.), da bi pri kraju ovog razdoblja ta sličnost bila sve manja.
U simboličkoj igri dijete samostalno uči kako se realni predmeti i aktivnosti mogu zamjenjivati simbolima (igračkama i simboličkim aktivnostima), a kasnije se još učinkovitije mogu zamjenjivati riječima. Sve to dijete uči na prirodan način, čineći, igrajući se i sudjelujući u igri koju organiziraju djeca, najčešće mala grupa djece.
Zato je pitanje uvjeta i okruženja u ustanovi za razvoj simboličke igre važno i valja ga potpuno ispitati i maksimalno učiniti primjerenim ili optimalnim, valja ga učiniti pedagoški pripremljenim i oblikovanim i to ne samo za razvoj simboličke igre nego i za cjelokupan razvoj i odgoj djece u instituciji. Konkretno, to znači da valja omogućiti djeci kvalitetno oblikovan i pripremljen prostor u kojemu se mogu slobodno igrati (individualno ili u malim grupama) različitih uloga, doktora, učitelja, vozača, odnosno svega onog za što imaju interes.
Ono što valja istaknuti jest činjenica da, u ovom razdoblju kao i u drugim razdobljima, nije svaka aktivnost djeteta (simbolička) igra. Prevladavajuća aktivnost djeteta jest praktična i istraživačka, a tek jedan njezin dio jest igra.
Većina se autora slaže da su djeci potrebne realistične igračke, igračke koje su vrlo slične realnim predmetima zbog njegovih relativno ograničenih (simboličkih) mogućnosti. Realistične igračke, simboli, u ovoj dobi omogućuju djeci maštovite igre.
Tek kada je dijete postiglo određenu psihičku zrelost, igračke simboli imaju nešto drukčiju i složeniju funkciju u igri. One mu sada pomažu u provođenju ili realizaciji prethodno zamišljene igre. Dijete je sada sposobno unaprijed odrediti što će se igrati pa potom tražiti igračke koje će koristiti (primjerice zamisao gradnje zoološkog vrta i pripreme svega onoga što im treba za tu gradnju, čak i lanaca da im životinje ne pobjegnu, zatim prelaze na konkretnu izgradnju). Igračke – simboli služe mu kao pomoć u realizaciji zamišljene igre dok je u prethodnom razdoblju bilo obrnuto. Tek u ovoj dobi igračke – simboli mogu biti vrlo stilizirane, maštovite ili otvorene za različitu upotrebu u igri i sve manje slične realnim predmetima. Lutka više ne mora biti slična djetetu, može je zamijeniti neki štap ili samo pokretom ruke pokazuje kako uspavljuje lutku. U ovoj dobi igračke mogu biti različiti i već korišteni stari predmeti. Dijete može istu igračku koristiti na različite načine.
Ono što je dijete već shvatilo u simboličkoj igri da se realni predmeti i aktivnosti mogu zamijeniti simbolima, sada shvaća da se riječju mogu zamijeniti realni predmeti i simboli. Riječ 'auto' može zamijeniti realni automobil (njegovih roditelja), igračku automobil pa čak i sliku automobila.
Poticajno i kulturno okruženje u kojem dijete živi od iznimne je važnosti za razvoj simboličke igre kao i za djetetov cjelokupni razvoj, odgoj i obrazovanje.
Iz knjige Arjane Miljak (2009) Življenje djece u vrtiću: novi pristupi u shvaćanju, istraživanju i organiziranju odgojno – obrazovnog procesa u dječjim vrtićima. Zagreb: SM naklada.
